Već iz toponima ZIDINE može se zaključiti da je danas nenaseljeni dio poluotoka Lopara imao zanimljivu prošlost. Prvo što posjetitelj uoči jesu terasaste zidine koje se uzdižu od mora pa do vrha ravnice. Među bijelim kamenjem koji usred lapora i pjeska djeluje strano, crveni se lomljena keramika. Tu i tamo kiše isperu staklo, te sitne metalne predmete.

Malo dalje, u uvali Siće nalazi se izvor pitke vode koji je davno davao život ovome dijelu Lopara. Oko izvora, te uz obalu pronađene su kamene alatke i strelice, dokaz o naseljenosti u paleolitiku (Mirko Malez: Paleolitske nalazište Lopar na otoku Rabu, Zagreb 1974.). U zadnjih nekoliko godina našlo se lijepih primjeraka vidljivih u priloženom slikovitom materijalu (pohranjeno: IRC, Rab).

Same Zidine daju sliku veličine antičkog zdanja. Godine 1982. grupa studenata arheologije iz Zagreba i Ljubljane samoincijativno je očistila lokaciju od kupina i bodljikavog grmlja, s namjerom prikupljanja podataka za pokretanje ljetne arheološke radionice. Istraživala se veličina zdanja, te pravio tlocrt. Među mnoštvom kamenja naišlo se na nekoliko vrsti mramora i drugog obrađenog materijala. Naišlo se na raznobojne mozaične kamenčiće, te žbuku i djeliće zidnih crteža. Na ravnici se pronašlo žućkasto i zelenkasto staklo, ulomci čaša i staklenih nožica.